Mikromenadžiranje označava pojam kada direktor, vlasnik ili osoba na rukovodećoj funkciji
pretjerano kontrolira svaki detalj rada svojih ljudi, umjesto da im vjeruje i prepusti
odgovornost koju bi trebali nositi. Prepoznaje se u stalnom provjeravanju što je tko napravio i
na koji način, u davanju uputa za stvari koje tim odavno može samostalno riješiti. Često puta
izgleda i kao ispravljanje tuđeg rada i preuzimanje zadataka koji nisu u rangu odgovorne
osobe nego referenta ispod te razine. Takvim ponašanjem uskraćuje se prostor za ideje i
rješenja drugih i ne pušta kontrola nad procesima onima koji su za te zadatke i zaposleni ili
delegirani.

Posljedice takvog vođenja duboko se osjete u dinamici tima. Inicijativa se gasi jer ljudi vrlo
brzo shvate da se njihov trud neće prepoznati, nego je kontroliran, promijenjen ili poništen. S
druge strane taj mikromenadžer (vlasnik) iscrpljuje samoga sebe jer postaje operativac koji
rješava tuđi posao umjesto da se bavi onime zbog čega je u toj ulozi – vodstvom, razvojem i
smjerom. Mikromenadžiranje stvara atmosferu nepovjerenja; tim osjeća da mu se ne vjeruje,
pa se povlači, skriva pogreške i s vremenom gubi motivaciju i odgovornost.
Direktori i vlasnici ne mikromenadžiraju zato što to žele, nego zato što se brane od neželjenih
posljedica i ne znaju kako pustiti kontrolu. Najčešći razlozi dolaze iznutra: strah od gubitka,
perfekcionizam koji skriva rečenicu “nitko to neće napraviti kao ja”, nesigurnost u vlastito
vođenje ili sustav bez jasnih kriterija i strukture u kojem lider kompenzira nedostatke tako što
preuzima sve na sebe.
Osoba koja mikromenadžira mora pogledati u sebe i naći razloge svojeg ponašanja i otpustiti
kontrolu. Za postizanje takvog procesa moderni lideri koriste business coaching – proces u
kojem rade s certificiranim coachem gdje kroz strukturiran razgovor dobiju jasniju
perspektivu da vode posao bez pritiska, panike ili straha. U takvom razgovoru coach
razotkriva te obrasce te se oni zamjenjuju učinkovitijima. Radi se na stvarnom primjeru iz
tima, projekta ili odnosa i kroz coaching se razrađuje kako drugačije voditi, delegirati i
postaviti granice.
Finalni izlaz iz mikromenadžiranja je povratak jasnoj organizaciji firme i raspodjeli uloga i
zadataka. Vlasnik ili direktor mora postaviti cilj, mora definirati očekivanja, mora dogovoriti
rokove i standard, ali mora i prepustiti dio puta onima koji taj put trebaju proći. Tek tada on
ponovno dobiva prostor za ono zbog čega uopće postoji njegova uloga: donošenje odluka
koje mijenjaju smjer, čitanje budućih koraka, razvoj ljudi i vizije. Tim tada počne rasti jer
dobije prostor u kojem smije razmišljati, pogriješiti i napredovati. Povjerenje se vraća,
odgovornost se vraća, a organizacija ponovno dobije ritam.