Mikromenadžiranje označava pojam kada direktor, vlasnik ili osoba na rukovodećoj funkciji
pretjerano kontrolira svaki detalj rada svojih ljudi, umjesto da im vjeruje i prepusti odgovornost koju bi trebali nositi. Prepoznaje se u stalnom provjeravanju što je tko napravio i na koji način, u davanju uputa za stvari koje tim odavno može samostalno riješiti. Često puta izgleda i kao ispravljanje tuđeg rada i preuzimanje zadataka koji nisu u rangu odgovorne osobe nego referenta ispod te razine. Takvim ponašanjem uskraćuje se prostor za ideje i rješenja drugih i ne pušta kontrola nad procesima onima koji su za te zadatke i zaposleni ili delegirani.
Posljedice takvog vođenja duboko se osjete u dinamici tima. Inicijativa se gasi jer ljudi vrlo brzo shvate da se njihov trud neće prepoznati, nego je kontroliran, promijenjen ili poništen. S druge strane taj mikromenadžer (vlasnik) iscrpljuje samoga sebe jer postaje operativac koji rješava tuđi posao umjesto da se bavi onime zbog čega je u toj ulozi – vodstvom, razvojem i smjerom. Mikromenadžiranje stvara atmosferu nepovjerenja; tim osjeća da mu se ne vjeruje, pa se povlači, skriva pogreške i s vremenom gubi motivaciju i odgovornost.
Direktori i vlasnici ne mikromenadžiraju zato što to žele, nego zato što se brane od neželjenih posljedica i ne znaju kako pustiti kontrolu. Najčešći razlozi dolaze iznutra: strah od gubitka, perfekcionizam koji skriva rečenicu “nitko to neće napraviti kao ja”, nesigurnost u vlastito vođenje ili sustav bez jasnih kriterija i strukture u kojem lider kompenzira nedostatke tako što preuzima sve na sebe.
Osoba koja mikromenadžira mora pogledati u sebe i naći razloge svojeg ponašanja i otpustiti kontrolu. Za postizanje takvog procesa moderni lideri koriste business coaching – proces u kojem rade s certificiranim coachem gdje kroz strukturiran razgovor dobiju jasniju perspektivu da vode posao bez pritiska, panike ili straha. U takvom razgovoru coach razotkriva te obrasce te se oni zamjenjuju učinkovitijima. Radi se na stvarnom primjeru iz tima, projekta ili odnosa i kroz coaching se razrađuje kako drugačije voditi, delegirati i postaviti granice.
Finalni izlaz iz mikromenadžiranja je povratak jasnoj organizaciji firme i raspodjeli uloga i zadataka. Vlasnik ili direktor mora postaviti cilj, mora definirati očekivanja, mora dogovoriti rokove i standard, ali mora i prepustiti dio puta onima koji taj put trebaju proći. Tek tada on ponovno dobiva prostor za ono zbog čega uopće postoji njegova uloga: donošenje odluka koje mijenjaju smjer, čitanje budućih koraka, razvoj ljudi i vizije. Tim tada počne rasti jer dobije prostor u kojem smije razmišljati, pogriješiti i napredovati. Povjerenje se vraća, odgovornost se vraća, a organizacija ponovno dobije ritam.
