
Poduzetnici svakodnevno razmišljaju o budućnosti poslovanja. Planiraju prihode, nove investicije, zapošljavanje, širenje tržišta i razvoj novih proizvoda. Bave se marketingom, prodajom i razvijanjem poslovnih kontakata. No koliko često razmišljaju o budućnosti svoje firme u kojoj njih samih više neće biti ili kojom više neće aktivno upravljati?
Velik broj hrvatskih mikro i malih poduzeća osnovan je prije dvadeset ili trideset godina. Njihovi vlasnici danas se približavaju mirovini ili su već u godinama kada bi mogli razmišljati o povlačenju iz svakodnevnog poslovanja. Ipak, mnogi još uvijek nemaju odgovor na pitanje tko će jednog dana nastaviti ono što su stvarali.
Tko će nastaviti ono što ste stvarali?
Često se podrazumijeva da će posao preuzeti djeca. Međutim, djeca možda imaju drukčije interese, žive u drugim gradovima ili jednostavno ne žele nastaviti roditeljski posao. Ponekad se o tome u obitelji nikada nije otvoreno razgovaralo. Roditelji pretpostavljaju da postoji nasljednik, a djeca pretpostavljaju da će roditelji nastaviti raditi dok god mogu. I tako prolaze godine.
Zanimljivo je da poduzetnici, koji su tijekom poslovnog života naučili prepoznavati rizike, ulagati i donositi teške odluke, pitanje vlastitog odlaska često ostavljaju otvorenim. Kao da je budućnost poduzeća nešto što će se riješiti samo od sebe kada za to dođe vrijeme. A vrijeme ne mora uvijek biti na njihovoj strani.
Kada vlasnik počne razmišljati o povlačenju iz poslovanja, pred njim se otvara nekoliko mogućnosti. Firmu može prenijeti na članove obitelji, upravljanje povjeriti profesionalnom menadžmentu ili je prodati novom vlasniku koji će nastaviti razvijati poslovanje. Svaka od tih odluka ima svoje prednosti, izazove i posljedice. Ono što im je zajedničko jest potreba za pravovremenom pripremom.
Vlasništvo i upravljanje nisu isto
Jedna od mogućnosti o kojoj se kod malih poduzeća još uvijek premalo razmišlja jest profesionalizacija upravljanja. Vlasnik ne mora nužno prodati firmu niti imati člana obitelji koji će je naslijediti da bi se mogao povući iz svakodnevnog poslovanja. Može zadržati vlasništvo, a vođenje povjeriti profesionalnom direktoru ili osposobljenom timu zaposlenika.
Za neke vlasnike prodaja poduzeća predstavlja prirodan završetak jednog poduzetničkog razdoblja. Ona im omogućuje da ostvare vrijednost poslovanja koje su godinama razvijali, dok novi vlasnik preuzima odgovornost za njegov daljnji razvoj. Međutim, prodaja nije samo pitanje pronalaska kupca i dogovora o cijeni. Vrijednost poduzeća, njegova organizacija, financijska transparentnost i ovisnost poslovanja o vlasniku mogu značajno utjecati na mogućnost i uvjete prodaje.
Posebno je važno razumjeti da prijenos vlasništva i prijenos upravljanja nisu isto. Bez obzira na to preuzima li firmu član obitelji ili novi kupac, promjena vlasništva sama po sebi ne znači i prijenos znanja, iskustva, poslovnih odnosa i sposobnosti upravljanja. Sve ono što je vlasnik stvarao desetljećima ne može se prenijeti jednim potpisom. Upravo zato prijenos poslovanja zahtijeva pravovremenu i sustavnu pripremu kako bi poduzeće moglo uspješno nastaviti poslovati i nakon povlačenja dosadašnjeg vlasnika.
Možda je zato jedno od najvažnijih pitanja koje si vlasnik može postaviti upravo ono o kojem se najmanje razgovara: Što želim da se dogodi s mojom firmom kada je jednoga dana prestanem voditi?
Jer budućnost firme nije samo pitanje njezina rasta. Ona je i pitanje njezina nastavka.
